GRAD VODICE

Prva naselja razvila su se u zaleđu Vodica još u pretpovijesno doba. Cesta kojom ulazite u grad sa lijeve i desne strane skriva naše korijene i povijest kojom je uvjetovan današnji život na ovom prostoru.

Rakitnica, Mrdakovica, Pišća, Kamena i Okit, danas su imena plodnih imanja naših vrijednih težaka, a nekada su bili stanovi i sela u kojima se radilo i živjelo. Brojni materijalni dokazi svjedoče o kontinuiranom životu u ovim poljima još od željeznog doba.
Nastanak Vodica vezan je uz početak gradnje crkve sv. Križa kraj današnjeg hotela Punta, 1402. godine.

Jedan šibenski zapis iz iste godine imenuje Vodice po prvi puta. U njemu se nalaže vodičkim kmetovima i težacima da moraju platiti za gradnju šibenske katedrale. U to doba obala je jako slabo naseljena, ima samo nekoliko kuća. Ovdje su pristajali brodovi, održavao se sajam. Razmjenjivali su se domaći poljoprivredni i zanatski proizvodi sa onima pristiglima na brodovima.
Ipak, Vodice su po nečemu bile fenomen: one su izvozile pitku vodu i to sve do kraja 19. stoljeća. Uostalom, razvile su se upravo na ovome mjesto zahvaljujući bunarima s boćatom vodom. Danas su na glavnom gradskom trgu očuvana dva kao spomen na tradiciju i stare običaje.

Bunar nije bilo samo mjesto gdje se dolazilo po pitku vodu i gdje se prala roba, ovdje su se odvijala sva društvena zbivanja, ovdje su se rađale ljubavi i ugovarali brakovi, ovdje se vodilo kolo i pjevala pjesma, ovdje se sastajalo i rastajalo, smijalo i plakalo.

Kroz 15. i 16. stoljeće oko mjesta se u nekoliko navrata gradio visoki obrambeni zid sa trima kulama koje su štitile stanovništvo i omogućavale kontrolu putnika koji su ulazili u grad. Kuće su građene naslonjene jedna na drugu, ulice su bile tako uske da su jedva mogla proći jedna kola. Ima tako uskih kala gdje se ne mogu mimoići dva čovjeka. Tako se bilo lakše braniti i od zime i od neprijatelja. Prolazeći tim dijelom mjesta pomalo vas hvata strah od polumraka i visokih hladnih zidova. Lako je zamisliti svijet njihovim očima, prije 600 godina.
Pred Vratima grada podignut je badž-han, ili po naški bažana. Ovdje su pridošlice na sajam morale ostavljati svoje konje i oružje, što se naročito odnosilo na neprijatelje Turke. Kasnije, 1878. godine, na temeljima stare bažane sagrađena je nova zgrada u kojoj je danas smještena gradska knjižnica.

Kad je turska opasnost minula, zidine i kule su porušene, a kvalitetne kamene gromade poslužile su za gradnju stambenih kuća. Danas, nažalost, možemo samo pretpostavljati kuda su se protezale i zidine i gdje su bile smještene tri kule.
U središtu mjesta i sad stoji Čorićev toranj izgrađen 1646. godine. On nije bio podignut kao dio utvrde, već je njega izgradila bogata šibenska obitelj Fondra kao svoj ljetnikovac. Možemo zamisliti da su i druge kule slično izgledale. Piginog tornja, sjećaju se stariji Vodičani jer je srušen nakon drugog svjetskog rata . Druga kula najvjerojatnije je bila na Poljani, a treća je bila na kraju ulice Hrvatskih prvoboraca.
Veliki muo gradi se također 1646. godine, pa Vodice još više gospodarski jačaju.

Nakon konačnog odlaska Turaka, selo prosperira, gradi se sve više kuća i izvan gradskih zidina. Stanovništvo naglo brojčano raste i crkvica sv. Križa postaje premala da bi primila sve vjernike. Odlučeno je da se gradi nova župna crkva u središtu . Gradnja počinje 1746. i traje do 1749. godine, a majstor je poznati barokni graditelj Ivan Skoko. Uz crkvu gradi se zvonik, majstor je Vicko Macanović iz Dubrovnika. Vodice postaju samostalna općina 1891. godine i uključuju Dražice, Pišću, Okit, Rakitnicu, Stajice, Vrbice i Tribunj. Sve više napreduju i jačaju kao gospodarsko i upravno središte.

Danas su Vodice poznato turistički centar, najpoznatiji na srednjem dijelu Jadrana. I to ne slučajno. Tako je otkada su se Vodičani odlučili za ovu granu privrede, dakle već punih 50 godina.